Iskazivanje tačnog stanja imovine i obaveza preduslov je kvalitetne finansijske i bilo koje druge analize poslovanja. Svako precjenjeno i/ili podcjenjeno iskazivanje stanja imovine i obaveza, bilo vrjednonosno bilo količinski, dovodi do iskrivljene slike o poslovanju kompanije i netačne informacije o isplativosti biznisa u cjelini ili nekog pojedinačnog segmenta (proizvod, klijent, geografsko područje, prodajni objekat, kanal prodaje…).
Zato pored onih aktivnosti kojima se kompanije bave, poput obezvređenja, otpisa i rashodovanja, usaglašenja sa komitentima, formiranja rezervisanja i drugih svaka kompanija treba da se bavi:
– Vrijednošću imovine i obaveza i visinom rezultata.
– Materijalnom tačnošću
– Tačnošću evidencija
• Uspostavljanje adekvatnog vremenskog razgraničenja prihoda i rashoda na odgovarajuće obračunske periode
• Obračunavanje troškova zarobljenog novca: kreditiranje kupaca koji plaćaju na odloženo kao i mrtve, nekuretne i sporoobrtne zalihe na lageru
• Izbor adekvatnih računovodstvenih alternativa sa procjenom uticaja na visinu rezultata: amortizacioni metod i procena preostale vrednosti, metod vođenja zaliha
• Izbor metodologije obračuna cijene koštanja sopstvene proizvodnje i uticaja na finansijske izvještaje i ostvareni poslovni rezultat
• Kontrola rukovanja imovinom kompanije
• Definisanje odgovorne osobe
• Sprovođenje redovnog i vanrednih popisa
• Sprovođenje adekvatne likvidature materijalno-finansijske dokumentacije po mestima i nosiocima troška
• Adekvatno vođenje evidencije naplate potraživanja i plaćanja obaveza
• Adekvatno vođenje robnog i materijalnog knjigovodstva
• Adekvatno vođenje evidencije – ulazne i izlazne